Virovitička gastro ponuda odnedavno je bogatija za još jedan ugostiteljski punkt brze hrane. Doduše, počelo je sve početkom ljeta…no, za prave gurmane koji vlastite recenzijske note dijele samo za probrane gastro užitke, riječi postaju viralne tek onoga trenutka kad u svakom obroku kao obični gosti osjete neke druge okuse i mirise koji zaslužuju biti vijest više od same porcije ukusnog jela. A to je upravo ono što prave zaljubljenike kuhinje, majstore zanata, dijeli od onih koje bismo već i prije prvog kušanja rado poslali u stres test – jela spremljena i poslužena s osmjehom.
U istočnjačkim kuhinjama, bogate gastronomske kulture, kažu kako vedrina i osmjeh kuhara pročišćava namirnice i daje punu harmoniju hrani. Upravo zato fast food Hranić zaslužuje biti vijest…kao jedna pozitivna, vedra obiteljska priča mladih poduzetnika čiju viziju ponude i kvalitete menija prati zaneseni tim uvijek nasmijanih dragih kuharica koje ovaj posao rade s užitkom.
Pod kulinarskim geslom, poslužujemo samo ono što bismo stavili na svoj vlastiti stol, vlasnici obrta Denis i Valentina odlučni su u želji da njihov mali gastronomski kutak postane mjesto koje će izborom i kvalitetom hrane nuditi vlastitu kulinarsku prepoznatljivost.
A kako je sve počelo porazgovarali smo sa vlasnicom, Valentinom Hranić.
Gospođo Valentina, drago nam je da jedan koncepcijski ciklus lijepih priča iz našega grada otvaramo upravo sa Vašom malom radnom ekipom vedrih ljudi, koji se sa puno žara daju u ovaj posao.
Prvenstveno Vam se želimo zahvalit sto ste prepoznali nas zajednički trud i rad. Hvala Vama i svim našim gostima za svaki komentar pohvale jer to puno znaci i daje vjetar u leđa našim zaposlenicama i nama.
Fast food Hranić otvoren je 02.06.2025.god sa idejom “idemo napravit nešto sto bi mi doma jeli, a i ostali to vole”. Samo prezime (Hranić, op.a.) je upućivalo da ćemo jednog dana otvorit nešto s hranom. I suprug i ja volim jakooooo dobru hranu i samo gledamo sta bismo jeli… i gdje god da odemo obavezno je otići negdje na jelo, a onda sve drugo. Svatko tko je dolazio kod nas znao je da neće ostati gledan jer mi uvijek vadimo hranu i nešto za jest…veliki smo gurmani.
Kažu da iza svakog uspješnog muškarca stoji žena…i to ćemo prihvatiti đentlmenski…No za zajednički uspjeh potrebno je ipak dvoje.
Apsolutno…Suprug je odlučio napraviti najveći i najhrabriji korak i dati otkaz u vojsci, u kojoj je vrijedno radio osam godina, i u potpunosti se posvetiti našem snu. Volim reći da imam najboljeg, najdobroćudnijeg i najvrjednijeg supruga s kojim već punih 13.godina uživam i živim kao princeza :))). A kako smo otvorili fast food ostvarila se naša želja da i naši gosti odu siti i sretni od nas
E, tu moramo stati na tren…Moram reći da je prava šteta što ovaj razgovor nema slike i tona jer ova topla emocija prema vašem suprugu koju ste ispratili tako iskreno s puno žara doista zaslužuje da se čuje i vidi. No, pretpostavljam da Vašu aristokratsku bračnu povlasticu očiti ne koristite za zabušavanje na poslu. Uloge su jasno podijeljene i tu zasigurno nema odstupanja.
Da, to nikako ne dolazi u obzir…svi se podjednako trudimo… Jako volim posao konobara…I prije nego smo otvorili, u slobodno vrijeme dodatno sam radila taj posao…Sada imam priliku biti svoja u svome…Ja inače radim u HZMO Virovitica na šalteru, što je isto rad s ljudima i to me usrećuje.
Za odvažiti se na takav poslovni korak zasigurno je dobrodošla i podrška šire obitelji, familije, prijatelja…Vama to nije nedostajalo.
Svakako…i drago mi je da imam priliku to reći. Supruga i mene je spojilo zajedničko razumijevanje, poštivanje i ljubav prema hrani… i mi smo se složili, otvaramo fast food…Ali ništa bez podrške naših obitelji…hvala im do neba… poglavito mojoj mami koja je prva bila tu da nam pomogne i približi nas našem cilju. Kao i moj suprug, odlučila je dati otkaz iz firme u kojoj je radila i u cijelosti se posvetiti Hraniću. Bez nje se sigurno ne bi odlučili za otvaranje, ali ona nas je najviše pogurala i želim joj se javno zahvaliti na tome…kao što me cijeli život gura da budem najbolja verzija sebe i uvijek je tu za nas. I eto, nas troje smo krenuli u realizaciju naših ideja, ali falilo nam je naravno još ljudi koji bi bili spremni s nama dati srce u sve to. I nato “uleti” srdačna i vrijedna sestrična koja je taman prestala radit i bila spremna izdvojit svoje slobodno vrijeme za pripreme i početak rada Hranića. Sada je to već bilo to… nas četiri isprobali smo sve i odlučili otvoriti. Počevši, shvatili smo da nam i dalje nedostaje još ljudi…U to nam je sestrična predložila svoju tetu Kristinu i ona je bila kao zadnja kockica u kuhinji i savršeno se uklopila u vedar i obiteljski kolektiv. Brza, pozitivna i prevrijedna osoba. Presretna sam i prezadovoljna sa njihovim radom i trudom.
Danas je u Hrvatskoj jako popularan jedan nadaleko poznati natjecateljsko-kulinarski reality show koji preko cijelog tjedna drži ljubitelje kuhanja i dobre hrane prikovane za ekrane. Naravno, mislim na MasterChef, koji mahom okuplja amaterske kuhare, čije kulinarske vještine, razvijene isključivo kroz ljubav prema hrani, publika ima priliku gledati u emisiji. A da za ljubav ne treba škola, svjedoči i vaš primjer.
Da, upravo tako. Najzanimljivije je to što nitko od nas nije kuhar i svi se vodimo s tim kako bismo sebi skuhali tako i drugima, i ljudi su presretni i prezadovoljni sa našom hranom i našim radom. Dosta njih je i prepoznalo našu pozitivnu energiju i zajedništvo i vole doći kod nas jer kažu osjećaju se “k’o doma”….da osjete tu toplinu i ljubav koju im dajemo. Mi smo zahvalni svakom pojedinom gostu i svima koji od nas naručuju na svakom pozitivnom komentaru koji nam je ispunio srce, jer bez tih dragih ljudi nas ne bi ni bilo. Hvala svima koji nas podržavaju….A mi ćemo se truditi da svakim danom budemo još bolji.
Kada pričamo o dobroj hrani svi odmah pomislimo na kuhare…No, da bi doživljaj bio potpun, za to nije dovoljno samo dobro kuhati…Gosta treba i poslužiti.
Naravno. Kuhari i konobari dio su jednog tima. Zato ne smijem zaboravit i našu dragu konobaricu Ivanu koja je tu došla zadnja, ali ne manje vrijedna. Ona je naša susjeda izuzetno ljubazna i profesionalna. Naš kolektiv radi kao mali vrijedni mravi. Presretna sam sto ih imam jer bez njih ovo sve ne bi tako funkcioniralo kako je sad.
Pa, evo…ovo je prilika da ih spomenemo poimence.
Vrlo rado…Moj suprug, koji će Vam prvi pokucati na vrata kada dostavljamo hranu, je Denis Hranić… mama, kuharica, Žaklina Jugović…sestrična, kuharica, Melani Čimin… tetka, kuharica, Kristina Marin… susjeda, konobarica, Ivana Bistrović… te moja malenkost, vlasnica i konobar Valentina Hranić.
Što biste nam mogli izdvojiti iz vašeg menija?
Sto se tiče hrane fokusirani smo na svježinu namjernica. I trudimo se da nam svako jelo savršeno ispadne i zadovolji nepce naših gostiju. Svima preporučamo da probaju nasu hranu, a izdvojili bi naš Hranić i Lava burger te ćevape, a petkom obavezno savršene lignje. A ukoliko netko žali probati nešto standardno, a moderno, to su naši loaded pommes sa cheddar umakom i slaninicom.
Ako mogu pripomoći, moj prvi izbor su lignje, radi kojih sam svoju redovitu dijetu s petka prebacio na ponedjeljak… Ali neka mi nitko ne vjeruje na riječ pa pozivam sve naše sugrađane željne ove morske delicije da se sami uvjere…I za kraj, još samo jedna kratka povijesna crtica iz naše gurmanske narodne tradicije, koju osobito cijene poslovni subjekti brze hrane….Pauza za gablec najomiljeniji je dio radnog vremena u svih Hrvata, zasigurno još od stoljeća sedmog. Pa s obzirom da prvi dio dana odrađujete u HZMO Virovitica, i konkretna podrška kolega s posla u tih pola sata sigurno je dobrodošla.
